Binomijalna nomenklatura ili
dvojno ime u
biologiji oznacava sluzbenu metodu imenovanja vrsta. Kao sto i sama rijec sugerise, naucni naziv se oblikuje kombinacijom dva izraza: imena
roda i vrste. Pri tome su prihvacene sljedece stavke:
- Naucno ime se ispisuje u kurzivu; npr. Homo sapiens. Rukom pisani naziv se podcrtava.
- Prvi izraz se prema medunarodnom dogovoru uvijek pise velikim, dok se ime vrste uvijek pise malim pocetnim slovom, cak i ako je izvedeno iz vlastitog imena; npr. Canis lupus ili Anthus hodgsoni.
- Opceprihvaceni naziv je obicno popracen naucnim nazivom u zagradi; npr. "kineski aligator (Alligator sinensis) je ugrozena vrsta."
- Naucni naziv se pri prvoj upotrebi u tekstu ili pri popisivanju vise vrsta istoga roda treba pisati u punom obimu. Kasnije se moze skratiti koristenjem pocetnog slova s tackom umjesto imena roda; npr. Canis lupus ce biti C. lupus. Iznimke su slucajevi kada je skraceni naziv prerastao u opcu upotrebu; npr. bakterija Escherichia coli se najcesce navodi kao E. coli, a Tyrannosaurus rex je poznatiji po nazivu T. rex.
- Skracenica "sp." (ili "spec.") se koristi kada nije poznato pravo naucno ime vrste; npr. Canis sp. znaci "vrsta roda Canis". Skracenica "spp." (mnozina) zamjenjuje vise nepoznatih vrsta; npr. Canis spp. znaci "vise vrsta roda Canis".
- Skracenica "cf." se koristi kada nije potvrdena identifikacija: npr. Corvus cf. splendens oznacava upitnost vrste.