melody

Melodija je niz tonova razlicite visine i trajanja koji dozivljavamo kao cjelinu. Melodije se razlikuju po svom karakteru, pa tako imamo postupne, skokovite melodije, veceg ili manjeg opsega. Kroz historiju muzike melodija je mijenjala svoj karakter, pa je primjerice za barokno razdoblje njeno osnovno obiljezje motoricnost, u klasici simetrija, a u romantizmu raspjevanost i veliki opseg.

Ang melodiya (mulasa Griyegong μελῳδία - melōidía, "pag-awit, pagtagulaylay, pagtalindaw, pagkanta"), o kaya himig, tinig, boses, guhit, o linya, ay isang paguhit na palitan o halinhinan ng mga tonong pangtugtugin o pangmusika na nahuhulo o namamalayan bilang isang iisang kabuuan. Sa pinaka literal na diwa nito, ang melodiya ay isang kumbinasyon o pagsasama-sama ng kasidhian o katindihan at ritmo ng musika, habang, sa mas piguratibong diwa, ang katawagan ay paminsan-minsang pinalalawak o pinalalawig na kinasasamahan ng mga halinhinan ng mga elementong pangmusikang katulad ng kulay ng tono.

Melodija ( < melos - giesme + ode - dainavimas) - ivairaus aukšcio ir trukmes muzikiniu garsu ir ju intervaliniu santykiu visuma, išreiškianti muzikine minti. svarbiausias homofonines muzikos komponentas, savaip – ne žodžiais, o muzikiniais garsais išreiškiantis nuotaika, jausmus, mintis. Melodijos gali buti lyrines, letos, ramios arba gyvos, greitos, nuotaikingos, gali skambeti šviesiai, linksmai, džiugiai, šventiškai, iškilmingai, galingai, gali skambeti ir ilgesingai, liudnai, sielvartingai, net tragiškai.