Diktatori u antickom Rimu
U posebno opasnim ratnim situacijama jedan od
konzula bi, po nalogu
senata, imenovao
diktatora na najvise sest mjeseci, koji bi potom preuzimao najvisu vojnu vlast. Diktatorov zamjenik bio je
magister equitum (izvorno zapovjednik konjice). Kasnije je vojna funkcija diktatora postala sekundarna, i bivali su mu povjereni posebni unutarnjopoliticki zadaci. Tokom izvanrednog stanja mirovala su sva prava naroda i njegovih zastupnika, prava koja je ostvarivao temeljem republikanske slobode. Cak su i ovlasti senata bile van snage. Sula i
Cezar ovu su moc zloupotrebili kako bi trajno dobili izvanredne ovlasti. Ovu sluzbu nije dobio vise niko nakon Cezara.