Otapalo (rastvarac) je
tekucina koja otapa (rastvara) drugu tekucinu, gas ili drugu materiju, a rezultat otapanja se naziva
otopina (rastvor). Najcesce otapalo u svakodnevnom zivotu je
voda. Ostala otapala su uglavnom
organski spojevi. Otapala obicno imaju nisku tacku kljucanja te dosta lahko isparavaju, te ih je lahko ukloniti
destilacijom. Kada se upotrebljavaju otapala, potrebno je izabrati takva otapala koja ne stupaju u hemijske reakcije s spojevima koja se otapaju, odnosno moraju biti inertna. Dalje, otapala se mogu dodavati radi izvlacenja (ekstrakcije) nekih tvari iz smjese. Primjer za to je spravljanje caja, gdje prokuhana voda izvlaci korisne sastojke iz lisca i time omogucuje iskoristavanje tih sastojaka. Koncentracija otopine je kolicina otopljenih materija u odredenoj kolicini otapala.
Rastvorljivost je maksimalna kolicina odredene materije koju je moguce otopiti u odredenom otapalu na datoj temperaturi. Prilikom rastvaranja supstanci vrijedi empirijsko pravilo:
Slicno se rastvara u slicnom, dakle, polarne molekule se obicno dobro rastvaraju u polarnim rastvaracima (npr.
voda,
metanol), a nepolarne u nepolarnim (
heksan,
benzen). Mjerilo polarnosti otapala je njegova dielektricna konstanta.