Tragedija je
dramska vrsta u stihovima koja se razvila u staroj Grckoj, postignuvsi najveci procvat u V vijeku p. n. e. Prema
Aristotelovom misljenju (koje je danas uglavnom prihvaceno) nastala je iz obreda posvecenih bogu
Dionizu na taj nacin sto se horovoda u horskim pjesmama odvojio od hora, poceo govoriti samostalne stihove i voditi razgovor s horom. Osnivac tragedije prema grckoj predaji je Tespis,a najveci su grcki tragicari
Eshil (525-456. p. n. e.), koji je dodao drugog glumca,
Sofokle (496-406. p. n. e.), koji je dodao treceg glumca, i
Euripid (485-406. p. n. e.). Naziv "tragedija" potjece od grckih rijeci
tragos,
jarac, i
ode,
pjesma, a do njega je doslo vjerovatno zbog toga sto su u najstarije vrijeme clanovi hora bili zaogrnuti jarcjom kozom, predstavljajuci tako mitske pratioce boga Dioniza-satire.